Prve novogodišnje želje ispisala sam iznad oblaka.

Dok se ostatak sveta spremao za najmagičniju noć u godini, ja sam se spremala za Peking i lejover od samo 14h.

Vremena je bilo dovoljno samo za krevet, san i kafu i već nas je čekao povratak u Abu Dabi.

Jer Deda Mraz ne ispuni baš svaku našu želju.

A kabinsko osoblje i piloti praznike uglavnom provode u avionu.

Nekima od nas je ovaj let bio planiran još kada je objavljen decembarski raspored, a neki su pozvani samo pola sata pred početak brifinga i četiri sata pre Nove godine.

Znala sam da će ponoć u mojoj vremenskoj zoni otkucati negde iznad Indije i ubrzo posle prvog servisa.

Tako je i bilo.

A ja sam imala samo jednu želju.

Baš kao i moje kolege.

Da budem na nekom drugom mestu.

U zagrljaju nekog drugog.

Da najlepše želje podelim sa porodicom i prijateljima.

Sa onima koji su na drugom kraju sveta, u drugoj vremenskoj zoni i gde je Nova godina bila iza nas nekoliko sati.

Propustila sam taj trenutak.

Nadala sam se i da ću uživati u magičnom vatrometu, jer sam ipak bila u “prvim redovima”.

Ali osim zvezda i krila aviona, ništa drugo nisam mogla da vidim.

Međutim, nisam propustila da u ponoć ipak ispišem nove želje iznad oblaka i među zvezdama.

Za sebe i sve one čiji je zagrljaj najviše nedostajao u tom trenutku.

I za sve one koji su poželeli da budu na nekom drugom mestu.

Poslala sam poruku Univerzumu i Deda Mrazu.

Da nam ulepša ovu godinu onako kako nije prethodnu.

Da što manje propuštamo, a što više koristimo svaki trenutak.

Da volimo, grlimo i ljubimo.

Da budemo zdravi da bismo sve te lepe momente mogli da ispratimo.

Nasmejani i srećni.

Želje su ispisane 10. 000 metara iznad zemlje.

Za svaki dan po jedna.

Da imamo čemu da se radujemo tokom cele godine.

Srećni praznici!

Peking, Kina,

01.01. 2019.

***

Tamara Veapi je stjuardesa i diplomirani profesor engleskog jezika.

Priče piše u trenucima odmora, između dva leta ili iznad oblaka, gde je inspiracija najveća.

About Author

kevazakon

Comments are closed.