Da majčinstvo rađa kreativne ideje, dokaz je priča moje drage Katarine.

Poznanice i koleginice, koja je rešila da priču o zdravoj ishrani prenese na jedan viši nivo.

I da tu priču, kroz igru približi, ne samo svojim devojčicama, već svima onima koji ovih dana uživaju u Veselim zalogajima.

kolaz katarina

Katarina: „Dok nisam postala mama, nisam ni znala da posedujem neki dar ovoga tipa, a nisam ni sama previše obraćala pažnju na zdravu ishranu. Dolaskom prvog deteta sve se promenilo! Danas sam jako ponosna na te nove navike koje sam prihvatila, a tiču se ishrane. Usađujem ih i svojoj deci. Što se same knjige tiče, nastala je pre svega iz želje da i drugima pokažem da zdravi obroci nisu nikakav bauk, pošto mi se čini da ljudi uglavnom idu linijom manjeg otpora, a izgovori su najčešće tipa: “toga kod nas nema” ili “to je preteško za pripremu” ili “taj tip ishrane je preskup”…

Ništa od toga nije tačno, a nadam se da sam kroz knjigu to uspela ljudima i da prikažem. Sa druge strane, želela sam da svako jelo serviram kreativno i zanimljivo pre svega deci, kako bi i oni na jedan zabavan način prihvatili te nove i zdrave namirnice.“

Ja: „A da li si ti kao klinka jela sve ove zdrave namirnice?“

Katarina: „Neke da, neke ne. U mom detinjstvu su slanina i jaja bili veoma čest doručak, a grašak, boranija i pasulj veoma čest ručak. Danas deca doručkuju uglavnom nešto iz pekare, a ručak se ne retko svede na pljeskavicu iz kisoka ispred zgrade. Svi živimo u ludom vremenu i imamo haotične rasporede i ritmove, ali osnova zdrave budućnosti naše dece je upravo ta ishrana. Ja sam taj segment u našem životu pretvorila u ritual zabave za čitavu porodicu, i u tome svi uživamo, a dobrobiti su višestruke. Zaista predlažem svima da bar s vremena na vreme svojoj deci zavežu kecelje i zajedno pripreme nešto za jelo, verujte da će dete biti beskrajno ponosno na tu prliku koju je dobilo, a ujedno će to što kao samo napravi sa velikim uživanjem i pojesti. I, naravno, nemojte da se nervirate zbog gomile haosa koja nastane nakon takve zajedničke pripreme obroka, taj haos se očisti lako, a uspomene koje dete stiče će trajati zauvek!“

Ja: „Jel postoje neke namirnice koje ne voliš, ali ih ipak klopaš, zbog dece i primera koji im daješ?“

Katarina: „Ja, na primer ne volim suvo voće (suve šljive, suvo grožđe, suve smokve…), ali moja deca to obožavaju. Nisam neki specijalni ljubitelj ni pasulja, a moje obe devojčice to vole. Glavno pravilo u našoj kući je da sve mora da se proba, pa ako ti se ne dopada ostavi, ali da probaš moraš. I iz tog pravila probanja, uglavnom se izrode pozitivni komentari. Starija ćerka ima momente da joj nešto nije baš leglo i ja to prihvatam kao normalnu stvar, dok mlađa voli baš sve.“

kolaz-2

Ja: „Da li recepte sama smišljaš, i gde pronalaziš inspiraciju i ideje?“

Katarina: „Puno istražujem na temu zdrave ishrane. Čitam, slušam, učim, pitam… Sve više je onoga što sama smislim i pripremim, mada moram priznati da u početku nije bilo tako. Ne znam zašto, ali kod nas je zdrava ishrana mnogima i dalje neka vrsta bauka. Ljudi ne znaju šta je sočivo, heljda, proso… Ne znaju kako da konzumiraju semenke lana i ovsa, pitaju se zašto bi jeli travu kao što je sremuš i rukola?! Trudila sam se da kroz knjigu i blog dam što više informacija o tome, i verujem da sam mnoge bar podstakla da probaju nešto da promene i u sopstenoj ishrani. Naravno, kapa dole svima kojima su ovakvi obroci rutina odavno. Ima takvih ljudi i mislim da ih danas prepoznajem čim ih vidim. Puni su života i neke pozitivne energije koju ova hrana zaista unosi u naše živote.“

Ja: „Šta kažu oni koji su već nabavili knjigu?“

Katarina: „Uglavnom me pitaju da li sam zaista pravila sve što je u knjizi prikazano. Ne znam zašto to deluje teško na prvi pogled, jer verujte da se sve pravi zaista brzo i lako. Verovatno su fotografije dobre, pa se stvara neka optička varka (smeh). To je još jedna stvar kojom sam se vodila, da priprema jela ne bude komplikovana, kao ni samo serviranje za decu. Samo malo detaljnije pogledajte svaku sliku, ili pročitajte recept, i videćete da je zaista tako. Puno ljudi mi i piše, pitaju za savete… Jedino kod toga uvek želim da se ogradim, pošto ja nisam ni nutricionista, ni pedijatar, već samo jedna mama koja se trudi da svojim devojčicama da najbolju moguću osnovu za sve što ih čeka na dolazećem životnom putu.“

Ja: „Meni je ova knjiga savršen poklon za najrazličitije prilike, i nekako knjiga kojoj ne treba reklama!“

Katarina: „Jaoj, hvala!!! Moram da ti priznam da pre nego što sam se odlučila da napišem i pripremim ceo materijal za knjigu, prečešljala sam sve domaće knjižare uzduž i popreko, i ovakve knjige kod nas nema. Iako izgleda kao zabavan priručnik za decu, knjiga je prepuna ozbiljnih recepata i saveta na temu zdrave ishrane, a ujedno obiluje i velikim brojem fotografija na temu kako servirati detetu jelo da bi ga rado i pojelo. Za sada svi super reaguju, od medija do kupaca, i ja sam jako srećna zbog toga!“

tanjiric

Ja: „Uz knjigu se odlično uklapa i jedan specijalni tanjirić, koji me je oduševio!“

Katarina: „Nešto slično sam videla u inostranstvu još davno, i pre nego što sam imala decu. Želja da to donesem na naše tržište me nije napuštala sve te godine, a mislim da je samo to bila i dodatna potvrda da je ideja, odnosno proizvod, dobar i zanimljiv. Ispostavilo se da jeste. Klinci su oduševljeni, počevši od onih malih koji su tek počeli da jedu, do starijih osnovaca koji takođe žele da imaju svoj primerak. Imam još sličnih ideja, ali polako, jedna po jedna (smeh).“

Ja: „Jel tanjirić ide uz knjigu?“

Katarina: „Tanjir se prodaje odvojeno od knjige, mada je sve to, uz blog, FB stranicu i Instagram profil, deo projekta Veseli zalogaji. Sve se može poručiti preko šopa na blogu, ili kupiti u Vulkan knjižarama. Uskoro će biti još stvari u ponudi, i nadam se da će sve to što sam nazvala Veseli zalogaji zaista motivisati decu da lepo i zdravu ručkaju, a mamama i tatama olakšati taj segment života.“

Ja: „Kako su tvoje devojčice reagovale kada su prvi put videle tanjirić?“

Katarina: „Kada su prvi put videle tanjir, ceo dan su tražile da jedu nešto, pa same da slažu obrok i tako u krug nekoliko sati. Na samoj kutiji postoji nekoliko ideja kako “obojiti” lice na tanjiru uz pomoć hrane, pa često aranžiramo i baš na takav način. Smišljamo šta još gde može da se stavi, pa se svi zajedno smejemo i onda naravno sve i pojedemo (smeh).“

Ja: „Da li spremanje ovakvih obroka zahteva više vremena u kuhinji od standarnog kuvanja?“

Katarina: „Za većinu jela je potrebno mnogo manje vremena. Super primer su hlebovi, za koje sam objavila nekoliko recepata i na blogu. Bukvalno za 25-30 minuta možete imati umešen i ispečen zdrav hleb od celog zrna žitarica. Slično je i sa slatkišima. Tu se trudim da sve bude sirovo, pa priprema takvih slatkiša traje 5-10 minuta. Kao sjajnu stvar za decu izdvajam ovsene kaše, zdrave namaze, pudinge, domaći krem od urmi i slično!“

Ja: „Šta je sledeće, kreativna ženo (smeh)?“

Katarina: „Uvek sam puna planova, ali ne smem da pričam zbog uroka (smeh) ! Šalim se! Trenutno se trudim da blog što više oživi, da mame i same šalju svoje predloge, ali i utiske o svemu ovome. Pripremam nove proizvode za šop i imam neke super dugoročne planove, ali to je još jedna velika tajna. Za sada je znam samo ja (smeh).“

About Author

kevazakon

Comments are closed.